U Kini roditelji mogu tužiti djecu ako ih redovno ne posjećuju

Read it in English. 

Otkad je svijeta, tu je i neželjene djece. I to je puka činjenica na koju nisu utjecali ni moderna osviještenost o metodama kontracepcije, a sumnjam da će se išta promijeniti uvođenjem zdravstvenog odgoja o kojem ovih dana slušamo tolike polemike.

I da, tužno je što stvari u životu ispadnu tako da ljudi koji žele djecu, često ju ne mogu imati (a ni komplicirani administrativni postupci oko posvajanja ili MPO-a, im ne idu u prilog), a oni koji ih ne žele, "dobiju" (valjda po duhu svetomu) i više no što ih mogu prehraniti ili se prema djeci odnose kao prema nekakvoj smetnji i obvezi.

Na ovaj me post potaknuo članak o tome da u Kini roditelji mogu tužiti djecu ako ih redovno ne posjećuju. Svi zakoni ovog svijeta ne mogu popraviti odnos roditelja i djeteta izgrađen na lošim temeljima, na temeljima bez ljubavi i međusobnog razumijevanja i uvažavanja. Deklaracija o pravima djeteta na snazi je već nekoliko desetljeća pa i dalje postoje oni kojima se živo fućka za nju.

Moje viđenje stvari definitivno se kosi s tradicionalnim, ali ja Četvrtu Božju zapovijed shvaćam kao uzajaman i obostran odnos. Ona krilatica "da se mora znati neki red", za mene je samo puko nametanje svoje volje drugima.

Biti roditelj najteži je posao na svijetu i frustrirajuće je ako u njega niste ušli u zrelijoj dobi, nakon završenog školovanja, zaposlenja i "skućivanja" (ili pojednostavljeno rečeno "građanskim redom"). Ali za to vam nije dijete krivo.

Ne pišem ovo da bih od sebe radila neku moralnu vertikalu, već samo da podsjetim na činjenicu da se dobro dobrim vraća. Kako se mi odnosimo prema djeci danas, tako će se oni odnositi prema nama u budućnosti. Možda smo uvjereni da djeci želimo najbolje, ali to sigurno ne činimo ne poštujući njihove želje (u to ne ubrajam nerazumne želje poput izlaska bez jakne usred zime - tu želju još nikad nisam ispunila svom djetetu).

Pogledajte crtić Merida Hrabra pa ćete shvatiti o čemu pričam.

Read it in English.