nedjelja, 28. listopada 2012.

Slikovnice iz kućne radinosti

Kišni dan uvijek zahtijeva neke nove aktivnosti za djecu koja se dosađuju u kući. Curke su mi nedavno bile bolesne, još se oporavljamo, pa nam baš i nije pametno ići šetati po kiši i skakati po blatnim lokvicama, kao omiljena nam TV junakinja.

Slikovnice koje imamo nekako su im dosadile (što me podsjeća na to da bi bilo dobro da ih malo sakrijem, nisam to već dugo radila - ne samo slikovnice, već i neke igračke, pa će im opet biti zanimljive kad ih nakon par tjedana ponovo izvučemo iz skrovišta). Nedjelja je, naša super knjižnica, u kojoj bismo mogli posuditi nove slikovnice, je zatvorena pa smo odlučili napraviti svoje vlastite slikovnice. Zabavili smo se izrađujući ih, a i kasnije čitajući.


Počeli smo sa komadom kartona na koji smo nalijepili tkanine različitih boja, oblika i teksture - od glatkih i mekanih do hrapavih i čvrstih. Evo rezultata na donjoj slici. Ako se odlučite napraviti ovakvo što, preporučam čvršće tkanine jer kroz ove tanje se vidi ljepilo pa ne ispada baš estetski najbolje.


Duguljasti, ispresavijani komad kartona kojeg mama - hrčak, (a to bih bila ja :) obično ima na zalihama, super je poslužio za izradu edukativne slikovnice na donjim slikama. S jedne smo strane nalijepili različite oblike, a s druge životinje i biljke, već prema onome što smo našli u "vreći sa starim krpama"




Za posljednju smo slikovnicu ideju dobili listajući stare brojeve časopisa Mama i beba. Izrezala sam te dvije stranice na kojima je bila priča o društvu iz Stojutarske šume te ih nalijepila na unutrašnjost starog fascikla. Za ovu smo prigodu čak posebno "dizajnirali i naslovnicu".


Mojim se curkama ovo zaista jako svidjelo, tako da sam jedva ulovila vremena fotografirati naše radove. 

Read it in English. 



subota, 27. listopada 2012.

Noć vještica

Čitam na Facebooku jednu zahuktalu raspravu o proslavi Halloweena u nas. Autorica jednog, po meni jako kvalitetnog bloga, fotografijom prekrižene bundeve dala je do znanja svojim fanovima kako ne slavi Halloween jer je oprečan kršćanskim običajima te ne želi objavljivati materijale vezane uz spomenuti dan. Cijelu raspravu možete pogledati ovdje.


Inače smatram kako je njen blog sjajan i jedan od boljih s hrvatskog govornog područja. Često ga posjećujem, nastavit ću to i dalje, a preporučujem i vama da ga posjetite na ovoj adresi - vidi se da je riječ o iskusnoj učiteljici koja voli svoj posao i nesebično dijeli radne listove i ostale materijale za rad s djecom.

Povod za ovaj moj post je autoričino objašnjenje te slike: "Dragi prijatelji, uskoro će blagdan Svih svetih, kršćanima (i mnogima drugima) veoma ozbiljan dan duboke poruke, a koji nema baš nikakve veze s već pomalo uvriježenim običajima i kod nas da se tada obilježava Noć vještica. Kako Zlatna djeca itekako drže do svoje vjere, kulture i tradicije, a Noć vještica je tome oprečna, lijepo vas molim da mi NE ŠALJETE nikakve priloge vezane uz "Halloween", jer ih NE OBJAVLJUJEM! Nasuprot tome, svaki prilog vezan uz blagdane Svi sveti i Dušni dan rado ću objaviti!"

Kao što sam već napisala, nemam ništa protiv autorice bloga, ali smeta me isključivost i zatvorenost ne samo kršćanske već i ostalih religija, ta nepovjerljivost prema novome, koja je po meni nespojiva s duhom današnjeg vremena. 

Razumljiva mi je tvrdnja autorice (možete ju vidjeti u komentarima na gornjem linku) da je sam svoj gazda na svom blogu, pa tako sama odlučuje što će objaviti, a što ne - uostalom većina nas je i započela s pisanjem bloga iz sličnih pobuda, bez paske lektora, cenzora i urednika. Također mi je, s kulturološkog aspekta, jasno zašto religije ne žele usvajati nove običaje jer bi asimilacijom zapravo nestale, ali ponavljam da mi je takvo tvrdo stajalište nespojivo s duhom današnjeg globalnog svijeta.

31. listopada neću rezbariti bundevu, jer ne znam kako, niti ću na bilo koji poseban način obilježiti taj dan, ali svojoj ću djeci (koje nastojim odgajati u duhu tolerancije prema drugima) svakako pričati o All Hallow's Eve, kao o drevnom keltskom običaju koji je danas udomaćen u anglosaksonskom svijetu i komercijaliziran je, kao uostalom i svi ostali blagdani diljem svijeta. Možda riješimo i koji radni list na tu temu. 

Read it in English.  



utorak, 23. listopada 2012.

Organizacija: ladice

Najbolji su trikovi uvijek najjednostavniji. Ono, kad ih vidite, pitate se kako se ja toga nisam prije sama sjetila?


Kad sam kupovala dječju komodu ni na kraj pameti mi nije bilo da će se ladice pokazati kao nepraktične za držanje dječje odjeće. Uvijek mi treba ono što je na dnu i onda raskopam sve ne bih li došla baš do tog komada koji tražim. Nakon toga sam opet na početku, jer se nered samo gomila.


I onda sam vidjela ovo i složila svoje ladice na taj način. Dakle, ne na klasičan način -  hrpa u kojoj se stvari slažu jedna na drugu, već okomito, odnosno u redu jedna iza druge. A jesam ga sad zakomplicirala s opisom. Evo slike kao bi sve bilo jasnije:


Vrijedi i za hlače, i one se mogu složiti na taj način. Istina, zasad je isprobano samo na dječjoj odjeći, ali vjerujem da se može isto napraviti i sa odjećom za odrasle.




Super mi je to, sad mi napokon nije teško slagati kombinacije, čak i ako to moram napraviti nabrzinu, u jutarnjoj gužvi (šifra: spremanje za vrtić).

Istina, ponekad je teško dodati novu odjeću (posebice friku kao meni koji opsesivno mora friško popeglane stvari staviti na kraj, nikako na početak), ali prednosti ovog načina slaganja su mi i dalje veće nego nedostaci pa odsad slažem samo na taj način.

Read it in English.


ponedjeljak, 22. listopada 2012.

Bila su jednom tri praščića.....

Moja "velika" cura zaista voli ovu priču, još otkako je za drugi rođendan dobila tu slikovnicu. Stvarno me zadivila (da, pristrana sam, znam!) kad je u dobi od 2,5 godine znala prepričati zgode tri praščića svakome tko ju je htio slušati (i potrudio se razumjeti, obzirom da je tad još poprilično frfljala). 

To ju drži još i danas, pa kad sam vidjela ovaj post, znala sam da je to nešto za nas. Nažalost, nikako nisam uspijevala zalijepiti praščiće tako da se drže uz role papira, a klamerica nije dolazila u obzir, jer mala sekica SVE stavlja u usta. Onda sam naletjela na ovu ideju i to je bilo to, odluka je pala, glasala većina, igrat ćemo se s praščićima!

Prvo sam isprintala sam ove praščiće, nalijepila ih na tanji karton i potom na drvene štapiće koji se dobiju uz kinesku hranu (hvala kumi koja ne voli kramu u kući ;), ona nas je opskrbila povećom količinom).




Kućica straga
Kućica sprijeda







Drvenu kućicu napravili smo kombinacijom štapića od sladoleda i već spomenutih štapića kineske hrane. Drvofix je jedino ljepilo koje je izdržalo sve izazove igranja, do dana današnjeg.












U nedostatku slame poslužili smo se travom. Ionako je izgledala je kao slama kad se posušila.  Ne vidi se baš dobro na ovoj slici, ali za kućicu od cigle upotrijebili smo kockice svih vrsta i oblika. 



Neka igranje počne!

P. S. preporučam ovo za igru vani, osim ako vam ne smeta trava / slama koja viri iz kauča.

Read it in English. 



petak, 19. listopada 2012.

Ormarić za dječje suđe od kartona

Igračku kuhinjicu imamo već odavno, a kako su curke tijekom godina skupile zavidnu kolekciju suđa, mala nam je kuhinjica postala pretijesna za držanje svega toga, pa sam na temelju ove ideje napravila svoju, jednostavniju verziju.

Jednostavno sam uzela već opjevane i hvaljene kutije u kojima mi se dostavlja špeceraj i zalijepila ih ljepilom te dodatno učvrstila krep trakom. Prvi je rezultat izgledao ovako:


Ispalo je super za spremanje suđa i ostalih igračaka vezanih uz kuhinju, ali estetski nedovoljno privlačno. Kad sam upotrijebila ostatke ukrasnog papira za zamatanje, sve je ipak izgledalo ljepše.



                                                       


A i evo i krajnjeg rezultata:








Toplo preporučam tvrđi karton, jer se male ručice vole objesiti na ove stalaže.

Uočavate li,, osim u pozadini, razliku između prve i posljednje fotografije?  Male ručice nisu mogle dočekati da mama sve poslika, stalno su mi uzimale suđe sa police :)                                                       




ponedjeljak, 15. listopada 2012.

Izrada čestitke s Meridom

Već sam hvalila crtić Merida Hrabra. Nismo jedini kojima se sviđa, jedna mala djevojčica, na čiji smo rođendan bili pozvani, također je veliki fan ove nove Disneyeve junakinje.

Zaista je čudno, ali proizvoda vezanih uz Meridu baš i nema za kupiti u Zagrebu. Srećom, posebnom dostavom, Barbika Merida stigla je prošli tjedan iz Graza i uljepšala rođendan toj maloj curki :)


Kako bi ju još malo iznenadili, uz poklon smo priložili i ručno rađenu čestitku s Meridom.


Za izradu jedne takve čestitke potrebno je:
škare,
karton za čestitku
smaragdno zelena tkanina (ili papir, bitno da je prave boje)
bojice / flomasteri
slika/fotografija Meridinog lica (po želji, ako niste vični crtanju lica)
mrežasta vrećica u kojoj se drži voće/povrće
ljepilo (mi smo koristili UHU Flex clean), dobro drži ovakvu vrstu materijala














Prvo nacrtajte/ nalijepite lice. Potom odrežite etiketu sa crvene mrežaste vrećice i smotajte kosu u željeni oblik (što bujnija, to bolja), pa zalijepite na karton. Kredom nacrtajte obrise haljine na tkanini i izrežite ju te nalijepite na karton. Ako ste vještiji s crtanjem, možete dodati ruke, noge te luk i strijelu.

Čestitka je nastala za manje od 10 minuta! Ključ uspjeha je ova bujna crvena kosa, kao Meridin zaštitni znak.
Slavljenica je odmah prepoznala o kome je riječ, pa po tome mogu zaključiti da nam je dobro ispalo. :)

Read it in English.


četvrtak, 11. listopada 2012.

Svjetski dan djevojčica

Otkako sam saznala spol svoje (ženske) djece, slušam o tome "kako bi bilo lijepo imati i dečkića". Malo sam nabrijana po pitanju ove teme, pa se unaprijed ispričavam ako ću biti gruba ili koristiti neke neprimjerene izraze.

Najtužnije, ali najtužnije od svega mi je što takvi verbalni biseri dolaze mahom od (starije) ženske populacije. Moja ti...tebi se obraćam, ti ženska glavo, koja lupiš i ostaneš živa.

Je li to znak da su i one u životu bile omalovažavane na temelju svoga spola, ne bih znala reći, ali da su ti komentari (u 21. stoljeću!) u najmanju ruku neprimjereni, e pa jesu.

Slučajno sam nabasala na ovaj post o tome kako se ove godine prvi put (da, prvi put!) obilježava Dan ženske djece, i to 11. listopada, pa pišem tim povodom.

Ova me dilema već dugo muči, započela sam i jednu forumsku raspravu na tu temu, u kojoj je izašlo na vidjelo kako se brojni roditelji ženske djece susreću s takvim predrasudama.

Zar je to zaista bitno, pitam vas ja? Danas kada više nema odvojenih ulaza u školu (provezite se zagrebačkom Draškovićevom i vidjet ćete taj anakronizam na zgradi OŠ Ivana Merza), kada je normalna stvar da su i žene visokoobrazovane, zaposlene, upravljaju svim vrstama motornih vozila pa čak i lete u svemir.

Izvor: http://alum.mit.edu


Ali očito su mnogobrojni oni u čijim glavama je spol bitna stvar. Pogledajte samo popularnu kinematografiju - na početku crtanog filma Kralj lavova 2 Timon i Pumba padnu u nesvijest kad čuju da je Simba dobio kćer. U "Dami i Skitnici" Drago skače od oduševljenja kad sazna da je dobio sina. Istina, novim je fimom o Meridi Hrabroj,  Disney definitivno skrenuo s putanje bespomoćnih princeza i prinčeva koji ih spašavaju.

Da se razumijemo, nisam jedna od onih koje smatraju "da su muški niš' koristi", već samo netko tko je svjestan važnosti oba spola. I da smo tu jedni zbog drugih, a prepucavanja na temu muško ženskih odnosa ostavljam onima koje to veseli. Jer meni nisu smiješna niti draga.

Živo i zdravo dijete. To je jedino bitno.

Read it in English.



 

nedjelja, 7. listopada 2012.

Kako zabaviti manju djecu

Imate li i vi osjećaj da su sve zanimljive igračke 3+? Ili da se djeca u biti uopće ne igraju s igračkama?
Vjerujem da vam je poznat ovaj scenarij - Sve igračke leže razbacane po podu, ima ih kao u dobro opskrbljenom dućanu igračkama, ali vaše dijete u dobi između 1 i 3 godine se opet vješa po vama i ne možete obavljati ni osnovne stvari po kući, a kamoli bilo što ozbiljno?

Zanimljivo je da će se djeca te dobi bolje zabaviti praznom kutijom od jaja nego svim mogućim Sveznalicama ovoga svijeta.

U takvim situacijama meni su spas igračke koje im sama napravim. Jednostavne su, ne zahtijevaju puno vremena, skupih materijala, a sve potrebno najvjerojatnije već imate kod kuće. Korist od takvih igračaka je dvostruka - zabavim se s djecom dok ih izrađujemo, a i spas su kad trebam malo slobodnog vremena, npr. za pisanje postova na blogu :)

Čepovi kao super zabava za djecu

Čepovi PET boca (oni krupniji, primjerice s mlijeka ili jogurta, ne oni sitni sa sokova - zbog opasnosti od gušenja) neiscrpan su izvor zabave.¸Za manju djecu dovoljne su dvije posudice i hrpa čepova i eto mira mami barem pola sata, ako ne i duže.


Za veću djecu, čepovi mogu biti pravi edukativni materijal. Pogledajte kakve sam super stvari zabilježila ovdje. Nismo još isprobali, ali namjeravamo.

Krpice za izvlačenje

Super ideja su i krpice za izvlačenje. Dakle, različite ostatke tkanine stavite u praznu kutiju vlažnih maramica, koju možete ukrasiti po želji (ja sam koristila naljepnice, ali kao što možete vidjeti, u žaru igre neke su naljepnice završile svoju karijeru i prije no što sam ih stigla fotkati)

Trebate još ideja? Pogledajte ovdje.

Read it in English. 





ponedjeljak, 1. listopada 2012.

Uvijek uredna kuća uz kutije

Svaka se trudnica zaklinje da neće svoj dom preplaviti dječjim stvarima, ali to se ipak brzo promijeni kad beba dođe. Sjećam se jednog od prvih posjeta patronažne sestre koja je pri pogledu na naš dnevni boravak, u šali komentirala "Puna kuća bebe!" i to je zaista bila istina. Soba je bila prepuna pelena, kozmetike, rezervne odjeće, kolica su bila gurnuta u stranu, ispod stola stajala je autosjedalica, na stolu izdajalica sa svim pripadajućim dijelovima.... Naravno, nakon nekog vremena naučite se organizirati i taman kad to napravite, beba preraste ono što ste uspjeli organizirati.

U kutijama je spas

Tako sam ja došla do zaključka da treba pronaći sustav koji će općenito vrijediti za bebe i djecu svih uzrasta. Nakon dugo vremena, i puno isprobavanja, shvatila sam da je najučinkovitiji sustav onaj koji uključuje kutije, po mogućnosti one koje se mogu prenositi jednom rukom (jer vam je beba u drugoj ;) ) Tako lako možete prenositi stvari (primjerice igračke za igru na otvorenom).

Supermarketi, tržnice i dućani poput Offertisime nude velik izbor kutija raznih veličina i namjena, tako da nije teško naći nešto što bi vam odgovaralo.

Ako ste poput mene, skloniji recikliranju, upotrijebite nešto što već imate - poput kutija od pelena. Ja osobno najviše koristim ove konzumove dostavne kutije (online narudžba špeceraja izvrsna je ušteda vremena za svaku mamu, ali o tom nekom drugom prilikom), jer imaju rupe sastrane i na taj se način lako prenose. Ako vam smeta logo, možete ju zamotati u ukrasni papir, no ja to ipak nisam radila jer sam svjesna da bi to djeca brzo podrapala pa sam onda opet na početku s neredom.


Također su mi dobre jer nemaju poklopac, pa na taj način dijete vidi što je u kutijima, a i to olakšava pospremanje, jer samo ubacujete stvari. Naravno, sustav je najučinkovitiji ako i dijete surađuje u pospremanju. To naravno ovisi i o djetetovoj dobi pa se tome možete nadati negdje oko trećeg rođendana.

Naljepnice na kutijama

Kako bi djetetu olakšali pospremanje, velika pomoć su naljepnice na kutijama, i to one sa slikama, jer tako i djeca koja još ne znaju čitati mogu razvrstavati igračke.

Za prvu ruku mogu vam koristiti oznake s ovog linka.
toy boxes labels
izvor:confessionsofaslackermom.com


Ove su oznake dovoljno velike i sadrže velik broj različitih igračaka, što za curice, što za dečkiće pa sam sigurna da ih svatko može iskoristiti. Naravno, nekih igračaka nemate u dovoljnoj količini da bi im trebala samostalna kutija, pa tako mi primjerice, lutke i barbike držimo u jednoj, a autiće, vlakiće i kamiončiće u drugoj kutiji, što znači ukupno dvije, a ne pet zasebnih kutija. (To možete i vidjeti na gornjoj fotografiji). 

Međutim, ipak je bolje fotografirati vlastite igračke, dakle one koje zaista stoje u tim kutijama, kako bi dijete, pogotovo mlađe, moglo asocijativno povezati samu kutiju i igračku koju treba u nju pospremiti.

Kutije kao način pospremanja....svega!

Naravno, kutije su izvrsne i za pospremanje ostalih stvari u kućanstvu. Moje drage frendice ustupile su mi svoje slike. Nije li predivno otvoriti ladicu i odmah točno znati što se nalazi na kojem mjestu? Bez zapetljanih ogrlica i rasparenih naušnica! Pogledajte prijateljičino rješenje koje me oduševilo, posebice reciklirana kutija bombonijere kao kutija za sitan nakit.


Kutije su izvrsna stvar i za pospremanje cipela. Najbolje je ako ih čuvate u originalnoj kutiji, ali također je dobro napisati na kutiju koje su cipele u njima. Uštedjet ćete vrijeme koje biste inače potrošili na njihovo traženje, kao i pospremanje onih koje ste razbacali prilikom traženja. ;)







Read it in English.




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...