Najtužnije, ali najtužnije od svega mi je što takvi verbalni biseri dolaze mahom od (starije) ženske populacije. Moja ti...tebi se obraćam, ti ženska glavo, koja lupiš i ostaneš živa.
Je li to znak da su i one u životu bile omalovažavane na temelju svoga spola, ne bih znala reći, ali da su ti komentari (u 21. stoljeću!) u najmanju ruku neprimjereni, e pa jesu.
Slučajno sam nabasala na ovaj post o tome kako se ove godine prvi put (da, prvi put!) obilježava Dan ženske djece, i to 11. listopada, pa pišem tim povodom.
Ova me dilema već dugo muči, započela sam i jednu forumsku raspravu na tu temu, u kojoj je izašlo na vidjelo kako se brojni roditelji ženske djece susreću s takvim predrasudama.
Zar je to zaista bitno, pitam vas ja? Danas kada više nema odvojenih ulaza u školu (provezite se zagrebačkom Draškovićevom i vidjet ćete taj anakronizam na zgradi OŠ Ivana Merza), kada je normalna stvar da su i žene visokoobrazovane, zaposlene, upravljaju svim vrstama motornih vozila pa čak i lete u svemir.
Izvor: http://alum.mit.edu |
Ali očito su mnogobrojni oni u čijim glavama je spol bitna stvar. Pogledajte samo popularnu kinematografiju - na početku crtanog filma Kralj lavova 2 Timon i Pumba padnu u nesvijest kad čuju da je Simba dobio kćer. U "Dami i Skitnici" Drago skače od oduševljenja kad sazna da je dobio sina. Istina, novim je fimom o Meridi Hrabroj, Disney definitivno skrenuo s putanje bespomoćnih princeza i prinčeva koji ih spašavaju.
Da se razumijemo, nisam jedna od onih koje smatraju "da su muški niš' koristi", već samo netko tko je svjestan važnosti oba spola. I da smo tu jedni zbog drugih, a prepucavanja na temu muško ženskih odnosa ostavljam onima koje to veseli. Jer meni nisu smiješna niti draga.
Živo i zdravo dijete. To je jedino bitno.
Read it in English.
Nema komentara:
Objavi komentar